[ Naslovna ] [ Mail ] [ Bookmark ]

Hrvatski Hrvatski English English


Traži unutar stranice:
Upišite traženu
riječ i kliknite traži


[ Login ]
Sveueilište u Dubrovniku
Institut za more i priobalje

Kneza Damjana Jude 12, pp. 83
20000 Dubrovnik
Tel. 020 32 39 78, Fax: 020 32 38 72
dr. sc. Nenad Jasprica, ravnatelj
e-mail: nenad.jasprica@unidu.hr
Gordana Perak, tajnica
e-mail: gordana.perak@unidu.hr

• Naslovna • Kako nas pronaći • Povijest • Djelatnost • Projekti • Znanstvenici • Prostor • Akvarij • Botanički vrt • Poveznice • Telefonski imenik • Poslovnik o radu instituta • Publikacije u 2005 - 2006 • Publikacije u 2007 • Publikacije u 2008 • Publikacije u 2009 • Publikacije u 2010 • Publikacije u 2011 • Publikacije u 2012 • Publikacije u 2013 • Publikacije u 2014 • Publikacije u 2015 • Publikacije u 2016 • Nagrada • Istraživački Brod "Baldo Kosić" • Obljetnica • Drugi o nama • Novosti • Arhiva • Kontakt
Galerije
• Akvarij - Dubrovnik • Botanički vrt - Otok Lokrum • Bilje iz dubrovačkog kraja • Otok Lokrum


ids 2008 International Diatom Symposium Dubrovnik














Botanički vrt na otoku Lokrumu :: Galerija - Botanički vrt :: Bilje dubrovačkog kraja :: Otok Lokrum

LABORATORIJ ZA FLORU I FAUNU KOPNA
mr.sc. Katija Dolina, stručna suradnica u vrtu,
E-mail:katija.dolina@unidu.hr (Mob. 020 32 47 28 )

OTOK LOKRUM površine 72 ha, nalazi se na istočnoj obali Hrvatske, nedaleko od grada Dubrovnika. Posebnim rezervatom šumske vegetacije proglašen je 1976. godine. Pretežno je obrastao gustom vegetacijom, a na relativno malom prostoru nalaze se brojni tipovi vegetacije "pravog" mediteranskog biljnogeografskog područja tzv. eumediterana. Južne okomite stijene uz more obrastaju najtoplije jadranske biljne zajednice - drvenaste mlječike i divlje masline. Otočna flora broji oko 400 biljnih vrsta. To podneblje karakteriziraju suha i vruća ljeta, te blage i kišne zime. Srednja godišnja temperatura zraka je 16°C, a prosječna godišnja količina oborina 1294 mm. U Dubrovniku je godšinje prosječno 2584 sunčanih sati.


Povijest vrta
Ime otoka Lokruma ukazuje da je još u davna vremena na njemu uzgajano bilje iz udaljenih krajeva svijeta (lat. acrumen = kiselo voće, agrum). Prve su lokrumske, korisne, vrtove posadili benediktinci u 11. stoljeću, a tada su započeli i s unošenjem nekih ukrasnih drvenastih vrsta. Prvo smišljeno unošenje egzota proveo je sredinom 19. stoljeća nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan Habsburški koji je nastavio s njegovanjem povrtnjaka, maslinika i vinograda, ali je poduzeo i značajne zahvate u uređenju vrtova i puteva. Glasoviti botaničar Roberto Visiani posjetio je, također, u to doba Lokrum i zabilježio više od 90 introduciranih rodova biljaka. I danas se u makiji mogu naći ostatci nekih nasada. Takav bi način introdukcije u današnje doba bio neprihvatljiv zbog narušavanja prirodne vegetacije.
Na stoljetnoj tradiciji tadašnja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti osnovala je 1959. botanički vrt namijenjen istraživanju unošenja i prilagodbe biljaka iz tropskih i suptropskih krajeva svijeta u našem podneblju, osobito onih značajnih za šumarstvo, hortikulturu i farmaciju. Biljke su uzgajane iz sjemena dobivenog razmjenom sa svjetskim botaničkim vrtovima. Pažnja je posvećena drveću i grmlju podrijetlom iz sličnih podneblja, kao što su središnji Čile, južna i istočna Australija, središnja i južna Kalifornija, te južna Afrika.
Plan botaničkog vrta izradio je ugledni dubrovački krajobrazni arhitekt gospar dr. sc. Bruno Šišić. Vrt zauzima površinu od 2 ha, nedaleko lučice Portoč. Uz izložbenu površinu i staklenik, formirana su i pokusna polja, te vrt mediteranskih biljnih vrsta. Tijekom rata (1991. i 1992.) botanički vrt je izravno pogođen s pedesetak projektila koji su nanijeli štetu biljkama i pratećim objektima. Glavnina knjižnice i dokumentacije izgorjela je u požaru. Obnova vrta započeta je 1993. godine. Od 1960. godine vrt vodi dr. sc. Lav Rajevski. Rođen je 1910. u Izmailu (Besarabija). Bio je viši znanstveni suradnik u tadašnjem Biološkom institutu u Dubrovniku. Obnašao je dužnost voditelja Botaničkog odjela s ciljem stvaranja botaničkog vrta na Lokrumu, te proučavanja flore i vegetacije južnojadranskog primorja. Nastavio je, s ljubavlju, raditi i nakon umirovljenja 1985., sve do početka rata 1991. godine. Današnji botanički vrt plod je njegova dugogodišnjeg rada i entuzijazma.
Značajan doprinos u vrtu dali su od sedamdesetih godina botaničari Vladimir Birač, Pero Đurasović, Marija i Stipe Hećimović, te vrtlar Mirko Šiljeg, a u poslijeratnoj obnovi vrta dr. sc. Sanja Kovačić i mr. sc. Tatjana Lasić-Kapetanović.

Vrt danas
Danas se na izložbenoj površini uzgaja se oko 500 vrsta, uglavnom drveća i grmlja, a u stakleniku oko 200 vrsta sukulenata (mesnatica). Mnoge introducirane vrste kojih nema na izložbenoj površini, rastu na nekadašnjim eksperimentalnim plohama koje se u novije doba oslobađaju dugogodišnje zapuštenosti.
I nadalje, osnovna smjernica ostaje proučavanje prilagodbe egzotičnih biljnih vrsta našem podneblju, uz edukaciju posjetitelja i obogaćivanje turističke ponude. U planu je uzgoj rijetkih i ugroženih biljnih vrsta hrvatske flore, što bi omogućilo njihovu zaštitu na prirodnim staništima. Danas Botanički vrt "Lokrum" djeluje u okviru Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku. U vrtu je zaposlen jedan botaničar i jedan sezonski vrtlar. Iako je tradicija u vrtu duža od četrdeset godina, vrt je daleko od konačnog uređenja. Dijelovi vrta uglavnom su oblikovani tako da se na istom prostoru predstave srodne biljne vrste (npr. pripadnici istih rodova ili biljnih porodica), ili biljke prilagođene sličnim uvjetima (npr. kamenjar). Karta pokazuje raspored nekih porodica biljaka na izložbenoj površini botaničkog vrta.

Raspored porodica biljaka na izložbenoj površini u botaničkom vrtu
Atraktivan izgled jednom dijelu vrta daju kaktusi (por. Cactaceae), puje (por. Bromeliaceae) i agave (por. Agavaceae), uglavnom bilje američkog podrijetla. Većina biljnih vrsta u botaničkom vrtu je etiketirana. Gravirane pločice pokazuju znanstveni (latinski) naziv vrste (uz hrvatski naziv, ako takav postoji), podrijetlo i pripadnost odgovarajućoj biljnoj porodici. Ostali primjerci iste vrste, ako ih ima, označeni su manjom pločicom; s nazivom i brojem pod kojim je biljka evidentirana. Palme (por. Arecaceae) daju tropski izgled dijelu vrta. Uglavnom su američkog porijekla, a predstavljene su rodovima Butia, Erythea, Washingtonia, Chamaerops i dr. Odrasli primjerci se ne zaštićuju u zimskim mjesecima. Ljeti zahtijevaju obilno zalijevanje. Zbirka eukaliptusa (Eucalyptus) u botaničkom vrtu (oko 70 vrsta) procijenjena je od strane australskih stručnjaka kao najbogatija zbirka tog roda drveća izvan australijskog kontinenta. Vazdazeleno i brzorastuće drveće iz roda Eucalyptus (por. Myrtaceae) karakteristično je za Australiju i susjedne otoke; Novi Zeland i Tasmaniju. Tamo ih je ukupno oko 700 različitih vrsta. Većinom su to stabla i grmovi sušnih šuma, često otporni na sol.



Anketa
Azerbajdžan, država u jugozapadnoj Aziji, ne graniči s:
Iranom
Armenijom
Gruzijom
Rusijom
Turskom


Vidi rezultat
Version 2.03
Rješenje iz prošle ankete je:
Medjunarodni dan biološke raznolikosti kojeg su proglasili Ujedinjeni narodi 1993. obilježava se svake godine 22. svibnja.


Preuzimanje PDF radova